Lyrics of 'Ljubav udari cesto tamo gdje ne treba' by Zabranjeno Pusenje

Podno planina i orlovih krila
on je pio potok s izvora
vode su tekle, a srne bi rekle
raja eno malog Milana

Vatra s ognjista je grijala
pet sjenki sa zidova
a na zidu Zvezda crvena
Bijelo Dugme i Sveti Nikola
pored kuce stala u stali sjeno
ispod sjena maljutka

Sestra se bila dobro udala
a u brata firma krenula
al' otac je bio tmuran na dan
Arhandjela Gavrila
govorio je svecano rijecima predaka

Mog dedu su jurili Turci
a vaseg Austrija
ja sam bjezo od ustaskog noza
od tada sam sjed

Opet je vrijeme
da se Srpstvo
brani puskom
stante djeco u red

Fazila je bila meka svila
prava vila, samo bez krila
babo joj je trgovo kozom
od Visokog pa do Gorazdja

U kuci vazda osmjesi
baklava i puna tepsija
Imala je cetiri brata
cetiri vita jelena
al' majka je suzna klanjala
na prvi dan Bajrama

Babo je zborio mirno
kao stari hadzija
mora se djeco braniti Bosna
nasa jedina
zagleda se tad u brata, brat
nema sumnje pocinje rat

Bila je noc i bila je hladna
smjestena vjesta zasjeda
akciju su vodila cetiri brata
cetiri vita jelena

Odjeknu lelek klancima
prosu se krv rijekama
zive uhvatise par momaka
zivog i brata Milana

Kontraofanziva kao sto to biva
bila je zestoka
Srpsku vojsku vodio je licno
pukovnik Slavko Lisica

Noc se okrenu naopako
nema vise ni svitanja
po srusenoj carsiji lutao je Milan
trazec brata rodjena
al' umjesto brata ispod jorgovana
tajala je lijepa Fazila

Ti ides sada samnom jasna su pravila
tvoja braca drze moga brata
slijedi razmjena, nista ti se nece desit
ako budes pametna

Ref.
Al' ljubav udari cesto
tamo gdje ne treba
i kad joj se covjek najmanje nada
a kad ljubav udari strasno
tu stize i nesreca
i u plamenu sve obicno strada

Pet dana je sjedila u uglu
kao pet stotina godina
pet noci od straha
pet jutara bez dodira

Sesti dan se u njima
probudi luda bestija
sesti dan, kao san, ljubav se rodila
blagi dodir usnama, jebena je sudbina

Zar ti je mala Turkinja
mozak popila
zar ti nista ne znace
srpstvo i Sveti Nikola

Zar da ti brata na kolac nabiju
govorila je rodbina
zar ne znas da je rat, dje zivis ti
ona ostaje samnom jeb'te se svi

I uzalud je stig'o haber
da je spremna razmjena
uzalud je babo slao novce
vrati nam se jedina
moja je ovdje zadnja
ja ne idem od Milana

Ref.

Sve do zime nisu izlazili
iz svog malog brloga
prokleti da su Milan i Fazila
i od Boga i od naroda

Kazu da ih je grijala neka
djavolja ljubav vatrena
lazu da je ta vrela ljubav
jedne noci kucu zapalila
gorio je strasan plamen
iznad bosanskih planina

A vojska tvrdi da tjela
nisu nigdje nadjena
neke babe su ih vidjele
da lete poput andjela

Primila ih je Amerika
javio je novinar Reutera
ali nije znao tacno ko je dobio azil
Milan i Fazila il' Milana i Fazil

Ref.

Podno planina i orlovih krila
on je pio potok s izvora